Dolazim sebi koliko je moguće poslije velike doze anestezije, sva sam ošamućena ukočena, kao da je sve oko mene utrnuto i vjerovatno je bilo. Sad ide period odvratnog osjećaja anestezije. Ali sve je to nebitno bilo jer prva osoba koju sam nazvala bila je tetka i rekla sam da sam budna.
Sjećam se kad sam nenu nazvala, ona je samo iščekivala moj poziv. I sad je čudan osjećaj nikad prije ga nisam doživjela da sam sva ukočena. Odmah mi je uključen jak anelgetik, gdje sam se smirila i počela da spavam.
Ima nešto što vam stave u usta tokom operacije, poslije kad se probudite bude ružan okus i traži vam se voda, ali ne smijem ništa narednih sati i zbog jake doze anestezije. I počinje meni najgori dio, to je povraćanje. Iako svi kažu to je najbolje uraditi, ali vidim biće ovo duga noć. Ali to je sve manje bitno, pa ja sam okej i nemam bolove koje sam imala prije. Samo što je čudan osjećaj u nogama, ne mogu to opisati.
Tu noć stalno su mi vadili krv da vide kakva je krvna slika, koliko se sjećam tu noć uboli su me 7 puta i još kako su moje vene loše zbog kemoterapije veoma teško se vena nađe.
Ujutru se budim. Dolazi vizita, doktor koji me je operisao govori super je sve prošlo. Urađena je stabilizacija kičme imam šipku i 8 šarafa. Uspjeli su sa ostalim pršljenovima, i znam tada govori sa plućima koja su tebi bila čudo je da si se probudila. Govorim ja zato što moja borba nije gotova, i imam svoje anđele koji me čuvaju mama i tata. I sad govori već danas ću početi sa fizioterapeutom da vježbam, prvo da radimo na sjedanju. Prije svega je prvo gledao moje noge, malo sam uspjela da pomjerim prste na momenat što je bitno bilo. I znam da ide sad oporavak koji će trajati dugo ali ja imam jedan cilj da stanem na svoje noge i znam da ću uspjeti u tome.
Došao je fizioterapeut, počinjemo sa laganim koracima. Prvi dan poslije operacije sam radila na sjedanju i držanju balansu, to je trajalo pet do deset minuta ali za mene su te bile bitne minute, prvi put poslije operacije sjedam. Čak su mi rekli normalno ako mi se zamanta ili čak da padnem u nesvijest, ja se dižem lagano sve je čudno oko mene ja sam i dalje utrnuta, ne mogu to opisati. I uspijem da sjednem i imam taj osjećaj, imam svoju pobjedu. Uspjela sam deset minuta da sjedim vratili su me u krevet na leđa.
Subota : Dolaze mi dva fizioterapeuta sjedila sam dva puta po 10 minuta. I radimo na mom balansu.
Nedelja : Odmor je, ja rado iščekujem ponedeljak da vježbam.
Ponedeljak : Rade vježbe sa mnom i stavljaju me u kolica. I onda su me izveli na prozor u sklopu Ortopedije, i bili su tu svi fizioterapeuti. I znam da sam uživala u svom pogledu, padao je snijeg. Ja inače ne volim snijeg ali u tom momentu snijeg je divan bio. U jednom momentu ja sam gledala u prozor i divila se pogledu, nisam uopšte obraćala ko je oko mene.
Utorak : Vizita je, saznajem da idem na Onkologiju i da ću tamo ležati. Prije toga moram da uradim test na Covid ( to je procedura kad vas prebacuju sa jedne klinike na drugu ). Stavljaju me malo u kolica i uče me kako da ih koristim. Sjećam se izašla sam tada na hodnik sama i odlično sam se osjećala. Zatim fizioterapet me vraća na krevet, ali ovaj put na bok i ležala sam dva-tri sata što je odlično za mene. Dok sam ležala na boku izvadili su me drenove, imala sam dva drena. Zatim opet dolazi fizioterapeut da sjedim.
Srijeda : Dolazi fizioterapeut, malo vježbamo i stavlja me u kolica. Otprilike sat-dva budem u kolica, zatim me vrati na krevet da ležim na boku. Zatim dolazi sestra da mi uzme bris za test na Covid, u toku dana bio je test negativan je. Znači sutra idem na Onkologiju.
Četvrtak : Dolazi fizioterapeut, taman da budem u kolicima i da spremi svoje stvari. Iako je to nemoguća misija jer imam svega. Dolazi vrijeme ručka i moje vrijeme za transfer na Onkologiju. Pozdravljam se svima i sa doktorom svojim. Ortopediju prvi odjel mogu reći sve najbolje, ja sam imala stvarno jedno lijepo iskustvo što se tiče osoblja.
Idem na Onkologiju i tamo me čeka moj Onkolog, fizioterapeut i nastavak vježbi.
Dok ovo pišem, pokušavam da se sjetim svakog detalja jer pokušavam da vam najbolje dočaram kako to izgleda i kako sam se ja osjećala.
Borba je tek počela, ali ja sam spremna da se borim do kraja. Idemo sve ili ništa.
Be own hero 