Heroji su među nama !

Završila sam sa trećom terapijom i ja se već spremam za četvrtu terapiju. Prije toga uživaš u svakom momentu i radiš što se tebi radi. Dolazi petak ja se vraćam na posao, ali prije toga naravno ja moram da primim premedikaciju . Guzica mi je sva od uboda. Dolazi subota, ustajem ranije jer ide moj prilog na N1. Uzbuđena sam, opet tu je doza treme. Spremila sam se, lagano krećem. Dolazim tamo čeka me voditeljica Hana koja je divna. I lagano počinje priča i nekako sam samo počela da pričam. Uopšte nemam osjećaj da su tu kamere. Ako neko želi, ovdje je prilog što se može pogledati

http://ba.n1info.com/Vijesti/a310469/Nikolina-Popovic-o-lijecenju-karcinoma-Zelim-pomoci-drugim-ljudima.html?fbclid=IwAR3snvQDJfxKkjTUXiyrQ4Vj7x527mLVrrPaGHKZUuv8hiuudGMnFf_2Juo

Završavam sa tim, lagano krećem. Dolazim kući, čeka me nena. Čekam da izađe prilog da joj pokažem. Ona bez daha to gleda, jer vidi u meni najvećeg borca. I samo kaže svaki dan se pitam što tebi, poslije gubitka roditelja. Ovo nisi zaslužila, ja samo kažem : ” Neno jači smo od ovoga, pobijedit ćemo ovo. Znaš to !”

Dolazi nedelja, budim se sve normalno. I onda vas samo poklopi te nuspojave. Kosti i mišići me bole sve više i tako je ružna bol. Šta god dodirnem boli me. Onda ne mogu da se namjestim, kako god da se pomjerim boli me. Imala sam pozu jednu cijeli dan, ležeći položaj laptop na meni i popcorn. Gledajući serije, zaboravim na to da me boli. Najteže je bilo otići do kupatila jer sam svjesna da moram da ustanem, a noge su mi teške. I čitav dan sam htjela da odem vani ali nisam mogla da izađem. Kad više nisam mogla da trpim, uzela sam gel koji hladi mišiće samo da me malo opusti. Pored toga sam uzela tabletu protiv bolova samo da me popusti.

Ponedeljak je. Ustajem. Spremam se posao. I lagano krećem, znači bukvalno sam napravila 200 metara, ja se osjećam kao da sam napravila 20 km. Zadišem se, toliko sam umorna. Ponedeljak je tek počeo, ja sam već mrtva umorna. Dolazim na posao, sve me boli. Svaki mišić i kost koja postoji na meni, što ja kažem osjetim svaku kost i mišić u sebi. Najodvratniji osjećaj. Ali to me drži do 17- 18 h i ja sam onda super. Isto kao da se ništa ne dešava.

Utorak je. Ja imam emitovanje na Tv ALFI. Prvo sam bila na poslu, zatim malo prije 15 h, lagano krećem. Dolazim tamo, dočekuje me Emira sa kojom pričam o svemu što prolazim i kako ide sav taj proces. Zatim sam malo sačekala, jer je bilo par priloga prije mene. I počinjem ja lagano da pričam. I naravno.. Evo link ko želi da pogleda. Svaki od ovih priloga je drugačiji.

https://alfa.avaz.ba/emisije/451656/nikolinina-borba-sa-rakom-moram-da-pobijedim-ovo

Došla je srijeda, vrijeme za vađenje krvi. Znači vrijeme za sve igle. Dolazim vadim krv, nalazi su za dva sata. Ja lagano idem na posao. Koliko god sve jela i koristila što je bitno za krvnu sliku, bojim se uvijek kakvi će biti. Dolazim po nalaze, krvna slika je ODLIČNA kao i svaki put. Znači sutra primam bez problema četvrtu terapiju. Vraćam se na posao, izlaskom iz tramvaja iskrenem zglob po ko zna koji put ( zglob koji je bio u gipsu ). Vraćam se na posao. Završava se moje radno vrijeme, došlo je vrijeme za moje premedikacije i bodenje moje guzice.

Napokon četvrtak je. Vrijeme je za četvrtu. Zamalo da prespavam, srećom nena me je probudila. Doručkujem, tetak i tetka dolaze po mene. Idemo prvo do hitne da ja primim premedikaciju. Završavam sa tim i idemo lagano na onkologiju. Dolazim, tamo su već dvije žene koje uvijek budu među prvima. Tako su uvijek sretne, nasmijane i pozitivne. Tako dok smo sjedile pričale, i samo u jednom trenutku ulazi djevočica od 10 godina. Samo nastaje muk, eto ŠTO ? Za nju je veliko ŠTO. Srce te zabolilo. Za koliko idem na onkologiju i primam terapije, prvi put u životu sam htjela da zaplačem. Sve vas zaboli, srce duša. Ulazi unutra, treba da vadi krv. Tata je čeka ovdje sa nama, zamislite kako je njemu. Koji čeka tu, dok njegove sve na svijetu je unutra bez njega. Dok ovo budete čitali, sjetite se ove djevojčice ( najhrabrije – heroji su među nama i mali i veliki ). Sjetite se zbog čega se nervirati, nije vrijedno vjerujte. Kad pomislite da ne možete, da krenete odustati isto pomislite na dječaka koji nosi odijelo jer je izgorio za kojeg su bile skroz male šanse da preživi i znate šta uspio je. Znate šta još, naredne dvije godine mora da nosi odijelo da mu zaštiti kožu. On je isto mali heroj.

Proziva moje ime, ulazim unuta. Sad ide čekanje, pošto dok nas doktori prozovu. I proziva moje ime, i gleda sad moje nalaze. Govori ovo je dobro, pošto su bili podignuti neutrofilni granulociti jer to znači da nemam nikakvih bakterija i virusa u organizmu. I sad govori ajd da vidimo, šta se tu dešava. Skidam se, pipa mi dojku. Govori teško ga mogu naći, sad je baš mekana dojka što je veoma bitno. Ja uvijek kažem gdje sam ga ja pronašla i kako se dosta smanjio. Pošto ti je ovo 4 taxol, poslije 6 taxola ideš na KONTROLNI ULTRAZVUK. Ja spomenem kako ja često pipam baš zbog toga da vidim dokle je, kaže to što ti sjetiš može biti i tkivo sad ili mali dio tumora zato želim da odeš na ultrazvuk da vidimo koliko su terapije napravile. Jer se osjeti napredak. Znate onaj osjećaj kad od sreće i želite da zaplačete.

I sad je vrijeme za terapiju. Dolazim biram svoj krevet, prvi put sam izabrala da gledam prema prozoru i kako ljudi dolaze u Klinički centar. I tako mi počnemo da pričamo kakvih nuspojava imamo. Nesanica – sad napokon znam što se stalno budim i lošije spavam. Znojenje isto tako, to naleti trenutak taj osjećaj kad ti je pretoplo i onda se osjećam kao gola voda. Prilazi mi tehničar, govori vrijeme je da krenemo sa terapijom. I tako počinjemo, ali koliko me često bodu vene mi postaju sve slabije ( oduvijek su mi bile tanke i slabe ) ali sad pogotovo, zbog svih terapija koje sam primila i pogotovo one agresivne terapije zamisli koliko je jako to za organizam a kamoli za vene. I nakon kojeg uboda našli su mi venu. Rekli su mi limun da je dobar za vene, da ih čuva.

I terapija lagano počinje, sad dolazi taj lijek koji me malo uspava. Osjećaj vam je kao da ste se dobro najeli, pritisak vam je baš pao ali izdržim. Pričaš sa svima oko sebe, onda pomalo po telefonu i prođe vrijeme. Taj dan na onkologiji je bilo 2-3 djevojke koje imaju godine kao i ja i jedan momak. Samo znajte da je sad sve veći broj mladih koji se nalaze na onkologiji. Završavam sa terapijom, pozdravljam sviju i govorim vidimo se sljedeći četvrtak kad je vrijeme za petu terapiju. I još samo OSAM !!

Samo kad pomislite da se žalite, jadite, odustanete. To je najlakše uraditi. Želite nešto da promjenite u svom životu, onda uradite to. Vrijedi se boriti.
Kad krenete kukati otiđite na onkologiju i svi vaši problemi će nestati. Vjerujte mi!! I smanjite nerviranje na minimum, ništa nije vrijedno vašeg nerviranja. Zdravlje je najbitnije, sebi ste najbitniji. Volite sebe, poštujte sebe. Uživajte u momentima, nemojte puno razmišljati. Ako mislite imate vremena, vjerujte vrijeme leti niste ni svjesni.

#supergirl
#raknijetabu

11 thoughts on “Heroji su među nama !

  1. Reblogged this on Author anagalicblog and commented:
    Samo kad pomislite da se žalite, jadite, odustanete. To je najlakše uraditi. Želite nešto da promjenite u svom životu, onda uradite to. Vrijedi se boriti.
    Kad krenete kukati otiđite na onkologiju i svi vaši problemi će nestati. Vjerujte mi!! I smanjite nerviranje na minimum, ništa nije vrijedno vašeg nerviranja. Zdravlje je najbitnije, sebi ste najbitniji. Volite sebe, poštujte sebe. Uživajte u momentima, nemojte puno razmišljati. Ako mislite imate vremena, vjerujte vrijeme leti niste ni svjesni.

    Like

      1. Aha, biće još mojih postova dok traje proces. Biće i poslije toga. Voljela bih knjigu da napišem, iz razloga da pomognem isto nekome kroz šta sam ja prolazila možda je i toj djevojci/ženi da znaju da nisu same.

        Liked by 2 people

      2. To jeste. Ja uvijek kažem papir može sve da pomogne. I vjeruj pomaže, otkad sam počela da pišem više oko sebe imam tu pozitivnu energiju. Znači puno kad izbaciš iz sebe sve to.

        Liked by 1 person

      3. Sve je opisao, sve je rekao od riječi do riječi. Jeste najteže da kreneš pisati, ali kad počneš samo ide iz tebe.
        To je divno za knjigu, to je bi bilo odlično.
        Laku noć i ja tebi želim, lijepe snove :*

        Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s