Polako mi se približava vrijeme za treći taxol. Ponedeljak je, ustajem vidim snijeg i nije mi dobro. Nikad nisam bila ljubitelj zime i snijega, ja sam baš ljetni tip prava hercegovka ( rođena Herka ).
Taj sam dan dobila poruku od Zerine, sa telvizije TV1 i da želi da dođem u njihov studio, kako bi moju priču podijelila sa televizijom i svim ljudima. To mi je bilo drago, iz razloga ljudi su vidjeli šta želim da pokažem svijetu i šta je moj cilj. Naravno pristala sam na taj dogovor, emisija će biti u 18:20 h. Taj isti dan sam dobila poruku od Maje ona je sa depo.ba ( depo portal ) da isto žele podijeliti moju priču.
Prije same srijede, sam odlučila sebe da počastim sa noktima. Otišla sam u Salon ljepote ” Azzuro ” u SCC i upoznala sam dvije divne djevojke koje rade tu, sa kojima sam podijelila svoju priču gdje smo pričali o ovome. I hvala im što su rekle da nikad ne bi rekli za mene da primam terapije i da sam nasmijana i pozitivna. Hvala im na tome, to puno znači.
Došla je srijeda, prije svega dan za vađanja nalaza. Sa taxolima je tako svake sedmice vas bocaju počev od vađenje krvi, primanja inekcija i onda same terapije. Ustala sam to jutro spremila sam se, jer moram poslije toga da radim i onda imam gostovanje na TV1. I lagano ta srijeda može da počne. Spremila sam se lagano. Dolazim u Dom zdravlja, pozdravljam najljubazniju sestru koja me uvijek primi ljubazno, ispriča se sa mnom i spomene mi da je čitala moje blogove. I da joj se sviđaju i koliko sam hrabra. I sad je vrijeme za vađenje krvi. Pošto ja kao onkološki pacijent, imam prednost za vađenje krvi. Ali kod nas ljudi nekad nemaju obzira i ne znaju kako je to kad si ” drugačiji ” kad si u redu za prednost nije što imaš štelu već što nešto nije u redu. Uvijek su tada neki pogledi, komentari čak ne bi vjerovali. Bilo je par :
- Gospodine jel ima ko unutra ? Djevojko vidiš red ti je tamo. Vidim gdje je red, nisam vas to pitala već da uđem ili da čekam ovdje. I stojim ovdje jer imam pravo.
- Izvinite jel se može ući ? Vidiš da je to izlaz, ne znam što tu čekaš. Imam razlog, jel problem ?
Ulazim unutra, vadi mi krv. Nalazi su za dva sata, ja samo molim Boga da sve bude u redu. Da mogu primiti terapiju normalno. Odlazim na posao, čekam 11 h da odem po nalaze. Javljam se, idem po nalaze. Dolazim, čeka me sestra i govori mi nalazi su dobri. Ja sam presretna, hvala Bogu. Zovem odmah nenu javljam joj i ona govori ” Sve sam učila da ti nalazi budu dobri ”. Javljam tetki isto, osjetim osmijeh u njenom glasu. Vraćam se na posao, zatim čekam 17 h, jer gostujem u 18:20 h. Dan je proletio , kako se to približavalo, ja sam bila uzbuđena i trema se osjetila. Lagano je došlo 17h, polako se spremam i idem prema gradu. Dolazim pred studio TV 1 i lagano ulazim unutra.

Ušla sam, čeka me security ostavljam ličnu kartu da upiše moje podatke. Zatim lagano mi zove lift i govori da idem na treći sprat. Izlazim iz lifta, čeka me djevojka koja vodi u sobu za šminku malo me dotjeruje šmenkerica pošto sam ja već bila našminkana. Ulazi Zerina upoznajemo se, govori da ćemo početi za 20 minuta. Dok sam je čekala bila sam u sali za sastanke, dolazi djevojka po mene i govori mi da krećemo lagano. Taj se studio nalazi na prvom spratu. I Zerina me najavljuje i tu počinje priča o meni. Ako želite da pogledate imate članak i video emisije ovdje
Došla sam kući, primila brdo poruka i podrške. Hvala svima što su tu, to je tako divno. I vidjela sam da je dosta ljudi gledalo moje gostovanje. Zerini i TV1 bih htjela da se zahvalim,što su me zvali i podijelili priču sa vama.
Čekam tetka da dođe po mene, idemo na inekcije. Vrijeme je za njih. Idem u hitnu i tu su me primili odmah. Dolazim kući, vrijeme je za spavanje. Ujutru imam treći taxol. Budim se u 5h ne mogu da spavam, uzbuđena sam zbog terapije. Ide standardna procedura :
- Dolazi tetak po mene
- Idem na inekciju
- Dolazak u dnevnu bolnicu
- Proziva me doktorica, prepisuje mi taxol
- Govori mi nalazi su dobri, pipala je govno i govori osjeti se smanjivanje
- Izlazim iz ordinacije i biram krevet za terapiju

U krevetu sam, ide sad igla u venu. I govori meni tehničar nadam se da te puno ne boli. Ne bojim se igle, mislim nisu mi drage. Ali neke se stvari moraju pretrpiti baš zbog toga da bih ja bila zdrava i ovo pobijedila. I tako dok sam u krevetu, dobijam i dalje poruke podrške. Tako sam divnih poruka dobila da mogu sve bih izdvojila sve su divne i prelijepe. I hvala vam. Tako dok ležim, dobijam poruku od Maje sa depo.ba ( depo portala ) da je članak objavljen i da ga pogledam. Evo vam članak :

Pritom mi se javlja Renka jedna djevojka sa Alfa TV, kako bi htjeli da me ugoste i da podijele moju priču sa gledateljima isto tako. Ali na način koju je prvu rečenicu napisala, koja mi je popravila dan. ” Draga Nikolina, tvoja priča inspiriše žene širom države. Svaka ti čast, ti si jedna lavica! ” Ovo je divno. Poslije me je zvala njena kolegica, dogovorile smo za emitovanje u utorak u 16:15 h. Završavam sa terapijom, čeka me nena sa osmijehom i hranom. Malo je zabrinuta jer sam pospana, ali to je od terapije. Malo poslije toga sam se čula sa Hanom sa N1 da dogovorimo tačan termin kad da dođem u subotu na gostovanje. Moj prilog će početi u 10:10 h na N1.

Tako da, završili smo 3 taxola ostalo mi je još 9. Jedan za jednim i dolazimo do krajnog cilja a to je da uništim govno. Pošto se meni bliži rođendan, imam samo jednu želju da sljedeće godine kad uđem u 28-u godinu da nemam rak. Do sljedećeg bloga vam želim sve najljepše, uživajte u momentima i nemojte se nervirati. Znam šta vam pričam, poslušajte me.

#supergirl