5/12 – Još 7 taxola !

Polako stiže peta terapija. Prije početka jedna djevojka mi je rekla idi terapiju za terapijom. Tako i sav proces idem, uvijek kad dođe vrijeme kažem jedna terapija manje a ja sam bliža cilju a to je da GOVNETA nema.

Dok ne dođe peta terapija, trebam ja da prođem sve nuspojave. I baš sam nekako razmišljala u čitavoj sedmici samo jedan dan sam okej, ono da mi nije ništa.
– Petak, subota i nedelja imam nesanicu
– Nedelja i ponedeljak me sve boli, svaki mišić i kost sve što postoji na meni. Ljudima naglasim ne grlite me, jer vas sve boli bukvalno. Ne znaš šta je gore da ležiš, sjediš, hodaš. Noge su mi toliko teške. Bukvalno mi je došlo da plačem kad sam trebala da se penjem uz stepenice. Kad negdje sjedneš teško ti je da se pomjeriš. Meni većinom nedelja prođe uz serije ( posebno Grey’s anatomy koji naravno čitavu sezonu spominje rak ). Dok dođe vrijeme za posao, još teško ti je hodati što te sve boli, onda jedva hodaš zbog silne odjeće koje imaš, i još snijeg. Definitivno se osjećam kao medo. Ali ovaj ponedeljak mi je teško pao, zato što tri noći nisam spavala. Jedva čekaš vikend da dođe da spavaš ali si svjestan nećeš spavati, jer znaš kakvo te spavanje čeka.
– UTORAK SAM NORMALNA!!
– Srijeda to je već vrijeme za vađenje krvi i to isto veče te čeka premedikacija. Taman se odviknem od inekcija, dođe vrijeme za nove opet.
– Četvrtak TERAPIJA
– Srijeda, četvrtak i petak su mi isto za inekcije. Kako god bocaju me stalno.

Saznala sam tužnu vijest. Jedan dječak, zove se Emin za kojeg su se skupljali pare ( imao je karcinom pluća ). Preminuo je ove sedmice. Sve se slomi u vama kad čujete ovo. Samo ću reći to je mali HEROJ, koji se borio kako je znao i bio je najbolji u tome. Anđele sad počivaj u miru.

Opet dolazi srijeda, dan za vađenje krvi. Ustajem u u 7, lagano se spremam. I krećem. Uvijek vam bude doza straha, pitate se kakva će vam krvna slika biti. Jer znam ako je toliko loša ja ne mogu da primim terapiju. Dolazim, i uvijek sa osmijehom me čeka najdivnija sestra. Koja me uvijek upita kako sam, kako ide terapija. Ona me uvodi tamo da vadim krv, završavam. I kontam taman da provjerim koja je smjena doktor za dojke da se naručim. Dolazim ja tamo, govori mi da sačekam i da se dogovorim sa doktorom. Ulazim u čekaonicu, vidim skoro su sve žene sa muževima jer to je u biti ginekologija i ima ta ordinacija za dojke. I ja kontam svi su tu sa ženama, i onda sjedim ja djevojka sa rakom. I tako dok sam čekala, bila je cura prije mene na pregledu dojki i ona ono spokojno izlazi ” Eto sve je u redu ” govori svojoj prijateljici. Ja osjećam čudan osjećaj u stomaku, iako znam da mene neće pregledati strah vas je šta će taj ultrazvuk pokazati. I proziva moje ime Nikolina, ulazim čeka me doktor i objašnjavam mu da bih trebala poslije šestog taxola doći na kontrolni ultrazvuk. Kaže : ” Ti dođi, ne moraš se naručivati. Samo reci da je u dogovoru sa mnom i drago mi što ide na bolje”. Poslije toga idem po nalaze i nalazi su dobri, znači primam petu terapiju. Malo me je bilo zabrinulo kad sam vidjela sedimentaciju eritrocita, pošto normalno je 10 moja je bila 19. Govori ovo je normalno u tvom slučaju, čak u tvom slučaju ovo nije uopšte visoko.

Srijeda veče vrijeme za premedikaciju, opet idu inekcije. Ovaj put idem sama, pošto tetak trenutno nije u Sarajevu. Primam inekciju, lagano krećem kući. Zaustavljam taxi. Dolazim kući, nena je sretna što me vidi i što su mi nalazi dobri. Svjesna sam da neću puno spavati i logično je uzbuđena sam zbog pete terapije, to onda znači kad završim sa petom, ostaje još jedna.

Četvrtak je. Vrijeme je za petu terapiju. Ustajem, jedem ( kao prije svake terapije ), lagano se spremam. Zovem taxi, i idem lagano prema hitnoj i onda na onkologiju. Dolazim, uvijek neko tu bude i kreće komunikacija. Kako je, ima li nuspojava? I znate lakše vam je kad znate da niste sami. Prolazimo sve to zajedno, onda dajemo savjete šta je dobro, šta kojoj pomaže. Proziva moje ime, ulazim unutra. Čekamo doktora. Prvo me sestra pita kako sam, kako se osjećam. Govori isto kao da si došla prije dana, kako vrijeme prolazi. Kaže valjda kako si u ponedeljak dolazila na inekciju ( ja tu inekciju primam svako 28 dana, to mi je inekcija koja čuva moje jajnike od kemoterapije. Tako da se sačuva moj fertilitet. ). Dolazi doktor, govori Nikolina. Ulazim. Pozdravljamo se, pita me kako sam. Ja sa osmijehom govorim dobro je. Da vidimo nalaze ovo je sve dobro, pitam za sedimentaciju. Govori ovo je normalno, pogotovo šta se dešava u tvom organizmu, mimo toga tebi je sve dobro. Spomenem za ultrazvuk da idem sljedeće sedmice, poslije šeste terapije. Govori odlično. Kuca mi terapiju.

Predajem papirologiju, lagano možemo da počnemo sa 5 ciklusom. Ulazim unutra, biram krevet. Legla sam, čekam da mi nađu venu. Svjesna sam da če biti teže, jer su mi oslabile vene od čestog vađenja krvi i terapije jednom sedmično. I našli su mi venu, počeli smo lagano sa taxolom. Ide prvo fiziološka, dvije ampulice ( 1. dexa, 2. protiv povraćanja ), onda ide jedan lijek uvijek mu ime zaboravim ali on je takav da vas uvijek obori spava vam se ( kao kad se ubijete hranom, samo vam pritisak padne ) ali ne smijete spavate, onda morate imati neku zanimaciju. Moja je internet i priča sa ljudima oko mene. Nekako najviše pričate, najviše smijeha ima. Jer to su ljudi koji razumiju kako vam, znate kad se smijete neće im biti neugodno. Jer ja se često šalim na svoj račun, što se tiče raka, ljudima je često neugodno. Uvijek mi kažu ne znam da li da se nasmijem, imam osjećaj uvrijedit ću te. Ali sa smijehom se lakše i jače borite. I kad to sve primam ide opet fiziološka, i onda sam spremna za kuću. Sve sam završila. Spremam se i idem lagano, pozdravljam se sa svima. Želim im ugodnu sedmicu, vidjet ćemo se sljedeći četvrtak na istom mjestu.

Tetka je došla po mene, pita me kako je prošlo. Dobro je, nekako terapije kao terapije dobro podnosim. Ali jedino što me ubiše neke ove nuspojave. Voze me kući, čeka me nena sa osmijehom. Sretna je što mene vidi nasmijanu, kao što ona kaže ” Ti kad si nasmijana, i ja sam. Meni više ništa ne treba”.

Kosica je tu 🙂

Zvanično sam završila 5 taxola, imam još 7. Idemo terapija po terapiju i idemo ka cilju, to je da GOVNETA NEMA. Izabrao je pogrešnu osobu ( sisu haha ). Sad se najviše radujem sljedećem petku ultrazvuk, znam da će i to brzo. Poslije toga mi dolazi moj rođendan, i njemu se radujem. I da imam samo jednu želju da OZDRAVIM !!

#supergirl

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s