Prođe još jedan četvrtak !

Četvrtak. Još jedan je četvrtak prošao, treba još 10 da bih završila sa taxolima. Ustajem ujutro, spremam se i čekam poziv da tetak kaže da siđem.

Idemo prema Koševu, javljanje na Onkologiju da primim svoju premedikaciju. Spuštam se dole u dnevnu bolnicu, čekam da počne sa radom i polako žene dolaze. Nekako je veći broj žena nego muškaraca, ali nekako u svemu tome ja sam najmlađa. Ali kad čujete kad žene sa osmijehom i pozitivnom stavom dolaze znate da su veliki borci, heroine.

Proziva moje ime da uđem, pozdravljaju me sestre i pitaju kako sam. Sa zadovoljstvom govorim dobro, da su nalazi nikad bolji. Što je na kraju to i najbitnije. Dok tako čekamo, upoznajem divne žene koje mi pričaju svoje priče. Koje mi govore samo budi tako pozitivna i nasmijana, i vjeruj u sebe naravno.

Proziva me doktorica, govori sve okej. Ali naravno mene zanima bezbroj pitanja, jer sam tek počela sa taxolima. Da li smijem koristiti bezbroj stvari. Pošto ja imam sljedeće nuspojave :

  • Bole me kosti ( zglobovi, koljeno ma svaka kost )
  • Mišići ( dok se okrenem osjetim svaki mišić )
  • Spomenula sam i za vid, ali da sam otišla doktoru i da je sve okej

Govori mi smiješ da piješ magnezij, paracetamol, tablete protiv bolova. Nemaš da je nešto zabranjeno, ustvari kako se tvoje tijelo ponaša tako ti odgovaraj. Pozdravljam se sa njom, izlazim iz ordinacije. Ulazim gdje su kreveti, i čeka me jedna gospođa koju sam upoznala. Koja je bila tako divna, pričali smo o svemu. Ali najdivnije je od svega, bilo je kad je rekla da se zove Sanela kao moja mama. Ja na to gledam kao na neki znak.

Prilazi nam sestra i pričamo, šta je svačiji izduvni ventil. Ja spomenem kako sam ja počela da pišem blog, da pričam i opisujem šta mi se dešava. Govori to je odlično ti si pronašla šta tebe čini sretnom. I govori ta Sanela : ” Pa ti si Nikolina, čitala sam tvoj blog ”.

Znate kako mi je drago zbog toga, jer vidim da ljudi vide šta je moj cilj da pomognem sebi i drugima. Želim da se probudi svijest, pogotovo kod mladih vjerujte. Taj dan su bili studenti medicine IV godine i prilazili nam kako smo otkrile, koja je dijagnoza, šta primamo i neka priča o nama. Kad sam objasnila sve, onda sam na kraju rekla provjeravajte se slobodno pipkajte grudi svoje. Kad god vam tijelo pošalje neki znak, otiđite doktoru nemojte čekati. TIJELO VAM ŠALJE ZNAK, POSLUŠAJTE SVOJE TIJELO.

I sad lagano počinje terapija, primam to nešto što me malo uspava. Ali se nisam dala, nema spavanja pomalo sam pričala sa Sanelom i upoznavala priču. Polako je prolazilo vrijeme, njoj je ostalo 9 taxola a meni 10. Tako da ćemo se družiti četvrtkom. Završavam sa terapijom, spremam se tetak dolazi po mene. Ide priča sa tetkom, govorim mu kako je prošla terapija. Dolazim kući čeka me nena sa osmijehom i hranom. Naravno zabrinuta je ona za mene, iako se trudi da to ne pokazuje. Ipak sam izdržala nisam spavala, došla mi je prijateljica poslije provela sam dan ispunjena ljudima koje volim. To je na kraju najbitnije vjerujte.

Ona odlazi kući, tetak dolazi po mene potrebno je da primim premedikaciju. Dok sam ga čekala, dobijam poruku od novinarke Maje, da mi kaže da je članak objavljen. Njoj želim da se zahvalim što je vidjela moju priču i odlučila da je posveti sa svijetom.

Evo članak :

https://faktor.ba/vijest/nikolina-popovic-imam-26-godina-i-rak-koji-me-nece-pobijediti-/18300

I od tog trenutka su počele poruke da stižu, objave sa člankom. Vjerujte koliko sam divnih poruka dobila. Nekih osoba koje nisam znala da su tu, da su se izgubili kontakti. Notifikacije su samo počinjale da stižu svakakve poruke od svih divnih ljudi. Gdje su svi vidjeli šta je želim da uradim, želim da svi znaju da nisu sami. Zajedno smo u ovome, ja ovo što pišem je cilj da ljudi shvate RAK NIJE TABU TEMA. Ali najviše od svega su me dodirnule poruke od osoba koje ne znam. Idu poruke :

  • To je tako divno što ti radiš.
  • Pratim svaki tvoj blog.
  • Rasplačem se svaki put kad pročitam.
  • Ti si divno stvorenje i vjerujemo u tebe.
  • Ti to možeš. Ti si najbrabrija osoba, ti si naša heroina.

Htjela bih da se svima zahvalim što ste tu, što mi svaki dan napišete ” kako si ”. Ne znam kako drugačije da se zahvalim, osim što mogu ovako najglasnije i od srca da kažem HVALA VAM, VI STE MOJA PODRŠKA I VOLIM VAS.

Došao je petak, odlazak doktoru trebam da primim premedikaciju standardno i samo mi je u glavi Nina imaš još 10 taxola. Brzo će to da prođe, samo moraš da budeš strpljiva. Poslije završetka sa doktorom ide sljedeće :

  • Odlazim na posao
  • Završavam sa poslom
  • Dolazim kod tetke i tetka, to su se osjećam kao kod kuće
  • Idem na onkologiju primam inekciju
  • I vraćam se kući.

Kad dobijam poruku od novinarke sa N1 televizije, Hane kako bi joj bila čast da gostujem u jutarnjem programu sljedeće subote. Ja sam bila presretna, ne znate ni koliko. Jer nisam uopšte nisam mislila da će se moja priča proširiti, tako da sljedeće subote gledajte me na N1 ide priča o meni. Ja samo uzbuđena i presretna, tako sam puna neke pozitivne energije.

I da imam cilj, da napišem knjigu. Ali to ću kad se završi sav ovaj proces, ali do tada ću da pišem blogove. I još jednom želim da kažem, svi ste divni. Gledajte sebe, svoje zdravlje i kakav god znak da imate poslusajte sebe i svoje tijelo. Jer da ja to nisam uradila, pitanje je šta bi bilo sad. I sve se dešava sa razlogom.

#supergirl

#raknijetabutema

4 thoughts on “Prođe još jedan četvrtak !

  1. Lothar Hirneise je napisao knjigu “Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča”. Pročitaj knjigu što prije, kontaktiraj ga i posjeti njegov “3E Centar za rak” u Njemačkoj. Pozz, Faruk

    Like

Leave a Reply to Faruk Alikadic Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s