Ušla sam u ovu 2019, samo sa jednim ciljom a to je da ozdravim. Da pobijedim ovo govno, svako jutro se probudim sa tom mišlju. Imam jedan cilj, a to je do kraja ove godine da sam zdrava.
Više nije ponedeljak, sad je četvrtak. Ali noć prije se javljam na onkologiju moram da primim inekcije zbog alergije. Još ih zovu premedikacija.
Četvrtak. Ista procedura, tetak dolazi po mene samo što sad prvo idem da primim inekcije pa se javljam u dnevnu bolnicu. Prije toga da naglasim počela sam da furam periku i šiške mi baš dobro stoje iznenadila sam. Pravo da vam kažem kosu sam baš poželila, zaboravila sam to mučenje kad sušiš kosu ( grivu ) satima barem u mom slučaju.
Javljam se u dnevnu bolnicu, tu puno ljudi ima kao i svaki put. Čekam da prozove moje ime, ulazim unutra čeka me doktorica. Ide sad razgovor kako mi je bilo zadnje sedmice. Spominjem to za gripu, gleda mi nalaze. Govori malo su na granici, ali su i dalje u granici normale. Objašnjava mi nuspojave bolit će me kosti, mišići ( vjerujte i boli ). Piše mi terapiju, i ja napuštam ordinaciju.
Ulazim tamo, sad je nova raja drugačiji su ljudi. Biram svoj krevet, i čekam da krene terapija. Ova je sad drugačija, nema više crvene terapije. I lagano počinjem lijek da primam, sad ide osjećaj pospanosti. Prvo kontam jel do mene, ali sestra mi govori to je normalno to je od lijeka. Samo zatvorim oči na tren, osjećate se toliko umorno. Ali ova terapija traje kraće od one što sam prije primala. Dolazim kući, čeka me nena sa osmijehom sa hranom. Naravno zna se, idem u krevet spavanje. Opet naveče moram na onkologiju da primim inekcije. Tako isto važi za petak ujutru i naveče. I tako sve dok traje ova terapija.
Kosti ( zglobovi ) i mišići počinju da me bole, znate kako je ružna bol. Onaj osjećaj kad si bolestan, prehlađen gripa te fata. Ona glupa tupa bol što te nervira. Ali opet trudim se da to ignorišem koliko je moguće. Što se tiče vida, gubite fokus malo vam se muti. Ali to dva – tri dana od terapije, tu sam se bila prepala i odlučila da odem očnom da provjerim vid. Savjetuju mi da puno šetam, zbog mišića i zglobova.
Ova sedmica mi je nekako bila divna, da vam kažem. Shvatiš šta imaš sve oko sebe :
- Pila sam kafu sa jednom curom, koja isto ide na kemoterapije. Shvatiš tada da nisi jedina i da ima neko ko te razumije sa kim možeš da podijeliš.
- Dobila sam poziv sa jednog portala, javila mi se novinarka primjetila je moje blogove o čemu pišem i drago mi je da se budi svijest kod ljudi. I da se vidi šta ja dijelim sa svijetom, hvala svima što to vidite.
- Nalazi su mi odlični nikad bolji, najbolji do sada.
- Pregled kod očnog prošao je savršeno, čak mi se popravila dioptrija. Samo što se mi se to desi, je razlog lijeka. To je trenutno, dok primam terapiju.
Sutra je četvrtak. Vrijeme za novu terapiju, imali smo jednu znači još samo 11. Proći će ovo, ne sumnjam ja.
Još jednom hvala svima, što su tu. Hvala vam !
#supergirl
Be own hero 
Drži se draga. I ne posmatraj da je to kraj svijeta. Nego glavu gore i uživaj upravo u tim sitnicama. Bilježi ih jer kada kreneš bilježiti shvatiš koliko je život zapravo lijep. A bolest ćeš pobijediti. Ja vjerujem u to. Bitan je duh i upamti kada kloneš duhom, moraš se podići onako ženstveno i suptilno. I napasti bolest, tako da se povuče. I na kraju će odlepršati. Ich drucke dir Daumen ili držim ti palčeve! I samo naprijed! I bravo što pričaš o tome. Pola si bolesti već riješila. Pozdrav iz Sarajeva. P.S.: prije bih rekla da je bolest stanje duha. Ti onda sigurno nisi bolesna.
LikeLike
Hvala što me pratiš. Shvatiš koliko ti znače sitnice i šta imaš sve oko sebe. Ja stojim iza toga 50 posto se nalazi u glavi. Onda šaljemo jedna drugoj u istom gradu I ja tebi želim sve najljepše. P.S. volim da čitam tvoja pisanja !
LikeLike