Druga operacija.

Pošto sam ja trebala u petak da budem na programu, sala je i dalje planirana za mene. I govore prije te operacije će mi čistiti ranu, ali ja ću biti budna. Ali će mi staviti neke sedativ, da umrtve taj dio tijela da ja ne osjetim. I ajde oni tako počinju, definitivno ću reći najodvratniji osjećaj biti budan i da ti rade nešto oko tebe. Shvatila sam kako je super kad te uspavaju pa radi sa ranom koliko god hoćeš želiš.

Dolazi ponedeljak, ja sam spremna za operaciju. Čak su me pripremili, i da krenemo. Kažu ipak ništa od operacije da bude danas pomjerena. Ja sam ljuta, krivo mi je. Pa što sad, što nema operacije? Dolazi doktor, objašnjava mi trombociti su mi i dalje na granici i neće zbog moje krvne slike da ne bi problem napravili i govori sačekam još jedan dan i da će sutra biti operacija. Da ću danas da primim dozu krvi, trombocita i proteina. To je sve da mi pomogne da obnovim krvnu sliku. Koliko god da bih voljela da je to danas, svjesna da je bolje da bude sutra zbog svega i da ne bi napravili još veći problem.

Pošto danas nema operacije, doći će momak iz firme za kolica kako bi uzeo moje mjere i kako bi se naručila moja kolica. I nisam htjela skroz crna već da imaju neku boju i ja sam izabrala plavu i to mi je najdraža boja.

Utorak je. Bude me i govore mi ja sam danas na programu. Voze me prema sali ( pošto je ovo septično odjeljenje sala se nalazi na tom odjeljenju ). Sve lagano pripremaju i sad traže venu za braunilu. I znam da ide sad anestezija, i govorim sebi izdrži 10 sekundi, došlo je do pete sekunde ja sam već uspavana bila.

Budim se u sobi sam, davaju mi analgetike. Imam pravo jake bolove, i baš sam plakala. Nešto kao spavala sam, kad sam se probudila već tada je počeo anelgetik da djeluje. Osjećala sam se puno bolje. Operacija je prošla dobro, što je najbitnije. Ujutru mi je vizita govore zatvorili smo ranu. Uzeli su mi par briseva za ranu. I govore mi da mogu da radim sa fizioterapeutom.

Taj dan smo vježbali, ima jedna stvar zove se pegla gdje ja pokušavam da odignem kukove. I velika pohvala bila sam uspjela.

Ovo je PEGLA.

Svakim danom smo vježbali prelazak u kolica. I vraćanje nazad. Počela sam prste da pomjeram, jedan prelijepi osjećaj. Počinjem sama da se okrećem u krevetu bez ičije pomoći, što sam presretna jer znam da sestru ne moram više da zovem. Čak sam počela sama da prelazim na kolica, jedan neopisivi osjećaj. I onda tek shvatim koliko imamo puno toga i kad nam toga nema i tek shvatimo koliko smo zahvalni šta imamo.

Izvađeni su mi drenovi. Saznajem imam bakteriju, zbg nje sam u izolaciji ne smijem izlaziti iz sobe i tri puta dnevno primam antibiotike. Rana i dalje malo curka, svaki put na gazi bude malo da kvasi. Počinjem malo po malo sve više i noge da pomjeram da se mogu i da mogu podići kukove, mali koraci za nekoga ali za mene ogromni.

STIGLA SU MI KOLICA ! Inače se za to čeka po mjesec i po, ja sam ih dobila za 2-3 sedmice.

Jednom prilikom fizioterapeut mi govori snagu i volju koju ti imaš je za pohvaliti, to je nešto je divno za vidjeti. I ja se tebi divim kad vidim koliko se boriš. Opet vade bris iz rane, smirilo se bakterije nestaju. Antibiotioci djeluju. Dolazi vizita jedno jutro i govore, ovdje je sve u redu Nikolina ide kući. JA SAM U ŠOKU TO NAPOKON IDEM KUĆI. NAKON DVA I PO MJESECA !! JEL TO REALNOOOOOOO ????

Odlučili su pred Bajram, da me puste kući. To najviše rade pošto sam ja već tu dugo i psihički bi mi prijalo da odem kući i da vidim sve svoje. Da ih sve izgrlim, izljubim. I dalje stoji plan ja se vraćan na klinički, ali da sad malo odmorim jer mi to sigurno treba. Sad je to išlo pakovanje stvari od dva i po mjeseca, možete misliti kolika torba je bila i koliko je kesa bilo. Tu sreću koju trenutno osjećam ne može da se opiše.

Danas moji dolaze po mene i ja napokon idem kući. Mojoj sreći nema kraja !!!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s