Kada pobijedim ovo sranje, onda me više ništa neće moći zaustaviti, a kako i bi? Vjerujte mi, još je teže krenuti kada vam zapravo krene, kada ste mislili da ste pobijedili strahove, a onda vas kao grom iz vedra neba pogodi to sranje i vi ste gotovi, vaš je život završio. Nemate volje ponovo prolaziti kroz sve to, prolaziti kroz još gore zapravo. Ako se uspijete u takvim situacijama pokrenuti i pobijediti, vi postajete osoba koja može sama sebi odati priznanje i bez lažnih skromnosti govoriti kako ste naučili živjeti ovaj život, a ne preživljavati/životariti. To je kao vožnja biciklom, jednom kada naučimo više ne zaboravljamo.
Krene vam, imate taj elan…tu energiju, osjećate kako konačno vladate situacijom. Čak i kada vam je teško vi znate da ćete uspjeti, rušite prepreke, ponosni ste, veselite se tom zacrtanom cilju…a onda dođe to neko sranje baci vas sto koraka unazad. Odjednom vam više ništa nema smisla, sve čemu ste se veselili sada je nebitno. Nemate volje ni ustati, vraćate se u tu neku jadnu priču, pitate se kako ste uopće mogli do jučer činiti neke stvari, a sada vas je strah i nemate volje. Ljuti ste i bezvoljni, razočarani, čekate najgore. Razmišljate samo o tome, pitate se zašto sada, sada kada vam je konačno krenulo, kada ste se počeli oslobađati i manje misliti o neuspjehu, strahu, bolestima i s čime god da ste se borili.
Svatko od nas ima to neko sranje koje nas gotovo uvijek izbaci iz kruga. Oprostite što sam ovo sranje napisala već drugi puta, zapravo…
View original post 809 more words
Be own hero 
Upravo to je to, slazem se…pozdrav.
LikeLike