Dolazi još malo vrijeme za magnet i 11-tu terapiju. Ova sedmica će biti uzbudljiva i nekako bližim se kraju terapijama. Danima razmišljam o tom magnetu kako će proći. Došlo je vrijeme za magnet utorak je, naručena sam u 7. Taj dan sam bila na poslu, muče vas misli kako će to proći i opet u neku ruku vas je strah šta može pokazati. Ali sam svjesna šta sam prošla, ali to je jače od mene i naravno to se odrazi na moj želudac počinje da me muči i boli od nervoze. Dolazi vrijeme za odlazak na Koševo, dolaze tetak i tetka po mene. Stižemo gore, predajem papire. Kroz moju glavu prolaze svakakve misli jedna od njih kad se sjetim sebe prije pola godine kad sam isto čekala da prozove moje ime i da saznam koliko je karcinom zauzeo. Sad sam tu da saznam koliko ga nema, kako se svašta promjenilo za pola godine, kako sam se ja promjenila, koliko budeš ponosan na sebe. Kako lagano završavam sa terapijama. Proziva moje ime, ulazim unutra. Znam proceduru, skidam se ostaješ u gaćicama i dobiješ mantil. Daje mi kontrast, objašnjava mi kako ide procedura. Čekam da završi jedna žena prije mene i ja ulazim unutra.
Ulazim unutra, ležim na stomak, dojke trebaju da upadnu u rupu i unutra sam. I sad 25 minuta ležanja, ne mogu da se pomjerim. Čekam da počne mašina da radi, i veliki zvukovi počinju. Znaju ljudi kako je kad magnet radite, bude malo neugodan osjećaj ali opet izdržite. Prolaze vam svakakve misli, ali ja sam više kunjala. Samo zatvorila oči i to je to, mogla sam u sekundi da zaspem. I prošlo je tih 25 minuta, vade me iz mašine. Govori mi nalazi za sedmicu, ojj sedmicu ko će sad to čekati. Prolazi vam svašta kroz glavu, gledate svoj stari nalaz i kakav će biti sad ovaj. Nalaze mogu da podignem u svom Domu zdravlja. Lagano se vraćamo kući, kontam ove sedmice će da me bodu tri dana za redom. Danas ovaj kontrast, sutra krv, prekosutra terapija.
Došla je srijeda vrijeme je za vađenje krvi, ustajem ujutru spremam se. Dolazim u Dom zdravlja, čeka me moja najdraža sestra. Malo se ispričamo, dok ona otkuca šta meni treba i ulazim unutra. Vade mi krv nalazi su za dva sata. Dolazim prije 12, uzimam nalaze sve je okej. Kao i uvijek moji nalazi kakvi budu, malo su mi eritrociti ispod granice, donja granica je 3,8 a moji su 3,6. Znam da mi je doktorica rekla to je okej, kad skontamo šta ja primam i da je moj organizam i dalje super. Vraćam se na posao lagano. I lagano se spremam za četvrtak, za moj 11-ti taxol. Pošto sam naručena sutra tek u pola 15. Kontam otići na posao, odraditi svoje i onda lagano na terapiju.
Četvrtak je, ustajem u 6h jer sam imala užasan san. Sanjam kao gotov je moj nalaz magneta, ali je baš loš nalaz. To je da mi je na desnoj dojci 6 cm, na lijevoj 2-3 cm i limfni čvorovi isto 2-3 cm. Budim se, preznojila sam se, nije mi dobro. Čitav dan o tome razmišljam, iako znaš da je to nemoguće sjebe te. Mrzim ove snove, koji sjebu dan. Čitav dan me glava bolila. Dođe vam da plačete. Lagano se spremam i odlazim na posao. Oko 14h tetak dolazi po mene i idemo prema Koševu. Dolazim tako, ostavljam svoje papire, proziva me doktorica. Ulazim unutra, uzima moje nalaze i govori još malo je ostalo. Pita me jesam li imala magnet, govorim joj čekam nalaze trebalo bi sljedeći utorak da budu gotovi. Govori super, taman sljedeći četvrtak je posljednji taxol. NAPOKON. Prepisuje mi terapiju, i tu se pozdravljamo. Napuštam ordinaciju. Predajem papire, da mi ispuni i da idem blagajnu. Ostavljam papire, i govorim im da moram do trećeg sprata kako bih se naručila kod svoje doktorice, jer taman sljedeće sedmice mi je gotov magnet i posljednji mi je taxol. Naručuje me 21.03 u 9h ujutru, više mi odgovara ujutru. Vraćam se u dnevnu bolnicu, uzimam papire i idem na blagajnu. Sve sam to završila govori mi sljedeći četvrtak, govorim joj da sam naručena u 9 sati kod svoje doktorice, govori jel ti okej da te naručim u 10:50h. Govorim taman mi je to. Ulazim unutra, biram svoj krevet sad je manje ljudi kako je druga smjena. Valjda svi potrče ujutru da dođu, ustvari kad je najveća gužva. Pozdrvljam sve teničare, pomalo pričamo. Šta ima i tako to. Govorim im da imam još danas i sljedeće sedmice. Traže mi venu i lagano, lagano počinjem sa terapijom. Govorim im kako osjećam da sam slabija, da mi je organizam isrpljen. Govore mi ljudi se žale poslije treće terapije, ti to govoriš poslije 11- te i ne zaboravi imala sam ja još 4 prije ove, one AC terapije. Lagano počinjem sa ovim svim, već počinje da me uspavljuje onaj sinopen kalcij. Iako znaš da ne smiješ zaspati, da jedva čekaš kući da dođeš i da legneš spavati. Zatim ide boca taxola i onda lagano fiziološka.
Dolazi tetak po mene, vozi me kući. Kontaš nećeš spavati kako da ne, dolazim kući čeka me nena sa hranom i velikim zagrljajem. Jedem, i odmah se fatam kreveta. Bilo je 18 h, kad sam zaspala i sve do 22 h sam spavala, probudim se malo nešto popijem i opet nastavljam spavati. I sve tako sam spavala do 7h ujutru. Petak sam bila malo ošamućena valjda još od terapije, vjerovatno kako sam je kasno primila.
Zvanično sam završila sa 11-tim taxolom, polako ali sigurno se približava kraj terapijama. Sljedeći četvrtak je posljednji taxol, napokon. Shvatiš kako vrijeme brzo prolazi, kad se sjetim kako mi se ovih 12 terapija daleko i puno činilo, Ja sam sad pred kraj njima to je divno. Najbitnije od svega, što znači kraj terapijama. Ostavi pozitivna, i vjeruj u sebe Nikolina.
#supergirl
Be own hero 
…gurkaj samo napred…jos malo.
LikeLike
Da, još malo. Još samo jedan.
LikeLike